Krajem prošle godine u Hrvatskoj je umrla novinarka Ana Rukavina. Imala je 29 godine. Leukemija je ubila ovu mladu ženu prije nego što je uspjela naći srodnog davatelja koštane srži, koja joj je bila neophodna za transplantaciju , što je kod vrste leukemije koju je ona imala, bila jedina nada za izliječenje. Ana je izgubila bitku sa vremenom, jer dok je trajala potraga za pogodnim donorom koštane srži, bolest se razvijala i na kraju je ubila. Uvidjevši kakav je problem naći odgovarajućeg davaoca, ona je pred kraj života pokrenula akciju koja je imala za cilj osnivanje banke matičnih stanica u Hrvatskoj. Odaziv je bio izuzetan. Uključili su se sportisti, estradni umjetnici, novinari, glumci. Održavani su humanitarni koncerti, kazališne predstave i sportsk natjecanja čiji su prihodi išli za formiranje banke. Poseban odjek imala je humanitarna izložba poznatog fotografa Stephana  Lupina koji je prikazao fotografija djece oboljele od malignih bolesti ( raka ), čija lica najbolje govore koliki je njihov strah i koliko pate. Izložba je organizovana pod imenom ,, Moji anđeli ,, . Neke od izloženih fotografija prikazane su u sklopu ovog članka. Novac su donirale firme i pojedinci. Pomogla je i država, a rezultat je bio da je za samo nekoliko mjeseci banka matičnih stanica krvi  formirana i nosi ime Ane Rukavine.  

Banka matičnih stanica     

U našoj zemlji u značajnom su porastu svi oblici raka, uključujući i rak krvnih stanica ( leukemije i limfomi ), ali i pored toga u BiH banka matičnih stanica krvi ne postoji, po čemu smo, uz još par zemalja, jedinstveni u Evropi. Važno je znati da se iz matičnih stanica krvi mogu razviti sve krvne stanice ( ćelije ) ali ne i druga tkiva, kao što su koža, jetra itd. Posebno treba napomenuti da su leukemije i limfomi maligne bolesti koje često pogađaju i djecu, čak šta više to su oblici raka od kojih djeca najčešće oboljevaju. Roditelji te djece, u zemljama u kojima banka matičnih stanica ne postoji, uglavnom su prepušteni sami sebi i pored šoka koji dožive spoznajom da njihovo do tad zdravo djete boluje od teške bolesti, bivaju izloženi ogromnim troškovima liječenja, a pored toga često moraju sami tražiti davaoca matičnih stanica. Međutim kad ga i nađu, zbog obaveze potpune tkivne podudarnosti između davaoca i oboljelog, on često ne može biti donor. Šanse da se unutar obitelji nađe pogodan davalac iznosi oko 25% i to su uglavnom braća i sestre, dok su roditelji rijetko tkivno podudarni sa djetetom. U državama u kojima spomenute banke postoje, ovih problema nema, jer je tamo krv prijavljenih donatora već svrstana prema kriteriju tkivne podudarnosti i uvijek je moguće naći one koje potpuno odgovaraju potrebama bilo kojeg bolesnika. Tkivnu podudarnost vrlo često nije moguće naći unutar najbližih članova porodice, tako da su liječnici prisiljeni davaoca matičnih stanica potražiti izvan kruga porodice.      U velikoj većini zemalja postoje udruženja roditelja djece oboljele od malignih bolesti krvi, odnosno od leukemija i limfoma. Gosti ovih udruženja su liječnici koji roditeljima daju potrebne informacije o bolesti njihovog djeteta, o načinu liječenja i šansama za izlječenje. Jedan od ciljeva ovih udruženja je da pomogne roditeljima bolesne djece da se lakše nose sa tragedijom koja ih je zadesila.       Ja ne vjerujem da smo mi u BiH manje humani od ostalih i mislim da se prije svega radi o nedovoljnoj upućenosti naših ljudi u ovaj problem. Ljudi kojima to nije struka o leukemijama ponešto i znaju, a za limfome većina njih nikad nije ni čula, mada neki limfomi pripadaju najmalignijim oblicima raka sa kojima se savremena medicina susreće. 

Kako napraviti banku matičnih stanica