|
Mr. Ivo Trogrlic i Dragan Trogrlic 061-461-517
|
|
Hipofiza je mala žlijezda, težine oko jednog grama, koja je smještena u bazi mozga. Sastoji se od dva režnja; prednjeg režnja ili adenohipofize i stražnjeg režnja ili neurohipofize.Hipofiza je povezana tzv. hipofiznim drškom sa sebi nadređenim centrom, hipotalamusom. Hipotalamus svoju kontrolu nad hipofizom ostvaruje bilo stvaranjem hormona koji djeluju na hipofizu, bilo nervnim impulsima. Prednji režanj luči više hormona, od kojih njih šest imaju posebno važnu ulogu u kontroli i regulaciji metaboličkih procesa, ili direktno, ili kontrolom produkata ostalih žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Šest najvažnijih hormona koje luči prednji režanj hipofize su: tireostimulirajući hormon (TSH), koji kontrolira lučenje hormona štitnjače; folikulostimulirajući (FSH) i luteinizirajući (LH) hormoni učestvuju u hormonskoj regulaciji testisa i jajnika, adrenokortikotropni hormon (ACTH) regulira rad hormona nadbubrežne žlijezde, ljudski hormon rasta (hGH) stimulira rast tijela i prolaktin (PRL) koji pospješuje proizvodnju mlijeka i rast mliječnih žlijezda. Stražnji režanj hipofize luči dva hormona, oksitocin i vazopresin. Hormoni hipotalamusa stimuliraju sve hormone hipofize osim prolaktina kojeg inhibira produkcijom inhibitora prolaktina. Hiperprolaktinemija U posljednjih dvadeset godina jedno od najčešćih oboljenja hipofize je adenom. To je benigni tumor žljezdanog tkiva. Ukoliko adenom luči hormone, naziva se funkcionalni, a najčešći funkcionalni tumor hipofize je prolaktinom. Prolaktin proizvodi posebna vrsta hipofiznih stanica tzv. laktotropne stanice. U normalnim okolnostima kontrolu ovih stanica vrši hipotalamus preko dva hormona. Prvi je faktor koji stimulira oslobađanje prolaktina (PRL) i faktora koji sprječava (inhibira) lučenje prolaktina (PIF). Prolaktinom može nastati zbog poremećaja na nivou hipofize, hipotalamusa ili zbog prekida veze hipotalamus-hipofiza. Poremećaj na razini hipofize ima za posljedicu nastanak tumora koji je zbog izmijenjene strukture neosjetljiv na djelovanje faktora koji inhibira stvaranje prolaktina. Ako je poremećaj na razini hipotalamusa tad dolazi ili do prevelikog lučenja faktora koji stimulira produkciju prolaktina ili do smanjene produkcije inhibitora prolaktina. U oba slučaja posljedica je bujanje laktotrofnih stanica i nastanak adenoma. Mikro i makro adenomi Postoje dvije vrste adenoma hipofize. Mikroadenom naraste do prečnika od oko jednog centrimetra i u većini slučajeva više ne raste . Makroadenomi su znatno veći, luče znatno više prolaktina, a svojim rastom vrše pritisak na ostala tkiva, što za posljedicu može da ima glavobolju, poremećaj vida, ometanje produkcije ostalih hormona hipofize, a u težem slučaju mogu da ugroze i život oboljelog. Kako je prolaktinom funkcionalni tumor, on je zadržao osnovnu osobinu tkiva od kojeg je nastao (laktotrofa) i što je veći luči i veću količinu prolaktina. Mjerenje razine prolaktina u krvi je dosta pouzdana dijagnostička metoda kojom se utvrđuje postojanje prolaktinoma. Kod muškaraca referentna vrijednosti je od 1 – 20 ng/ml, a kod žena 1- 25 ng/ml. Koncentracija prolaktina preko 200 ng/ml govori u prilog postojanja adenoma hipofize ( osim kod žena koje su trudne ili doje). Mikroadenomi su češći kod žena, dok su makroadenomi procentualno nešto veći kod muškaraca.Posljedice pojačanog lučenja prolaktina kod žena su neredovne menstruacije ili njen potpuni izostanak, kao i ometanje ovarijskog ciklusa, što za posljedicu ima neplodnost. Kod muškaraca visoka razina prolaktina može da uzrokuje impotenciju ili galaktoreju ( pojava mliječnog iscjetka iz dojke). Suvremena medicina prolaktinom liječi lijekom bromkriptinom koji privremeno obara razinu prolaktina u krvi, zatim kirurški ili zračenjem. Lijekovi iz prirode Adenom hipofize je učestala bolest tek u novije vrijeme, tako da narodna medicina nema dovoljno iskustva u liječenju ovog oboljenja. Međutim firma ,, Dren ,, razvila je biljnu mješavinu koja sa dosta uspjeha rješavaju probleme vezane za hormonske poremećaje uključujući i prolaktinom. U našoj praksi imamo primjera smanjenja koncentracije prolaktina oboljelih od makroadenoma za preko 100 puta u roku od dva mjeseca. Veličina adenoma se zapreminski smanjila za pet puta a normalizirao se vid. Kad su u pitanju ostali hormonski poremećaji predloženi preparati imaju prednost nad onima koji se trenutačno koriste u konvencionalnoj terapiji. Oni uklanjaju primarni uzrok, djelujući na hipotalamo-hipofiznu osovinu normalizirajući njihovu regulaciju. Kao potporu ovoj tvrdnji ističemo da preparati djeluju tako da korigiraju koncentraciju gonadotropnih (FSH i LH) i tireotropnog (TSH) hormona. Ovi dalje djeluju na izvršne žlijezde zadužene za lučenje spolnih hormona (estrogena, progesterona, testosterona), kao i hormona štitnjače (T3 i T4). Nakon toga normalizira se narušeni menstruacijski ciklus, poboljšava plodnost, prestaje krvarenje, vraća se mir i spokojstvo, bolji san, prestaju navale vrućine, normalizira se rad srca. Učinak se ispoljava i na dobroćudne tumorske tvorbe kao što su adenom hipofize, nodusi (čvorovi) kod štitnjače, adenomi prostate, miomi i fibromi.
|
Adenom hipofize 
