Kirurgija i zračenje su lokalni načini liječenja raka i cilj im je uništenje primarnog tumora, dok je kemoterapija sistemsko liječenje i pomoću nje je moguće liječiti pacijente kod kojih su se ćelije raka putem krvi ili limfe raširile u druge organe ili su se udaljile od glavne tumorske mase tako da nisu ubijene primarnim liječenjem, što za posljedicu ima ponovo pojavljivanje bolesti ( recidiv ). Kemoterapija se koristi kao dopunsko liječenje zbog činjenice da se primjenom kirurgije i zračenja izliječenje postiže tek kod manjeg broja bolesnica i to kod onih kod kojih je tumor otkriven u ranoj fazi i koji nije zahvatio limfne čvorove. Iskustvo u korištenju kemoterapije od nekih šezdeset godina pokazalo je da se ovim načinom liječenja znatno povećava broj izliječenih žena i da se značajno produžava život bolesnica i zbog toga se danas kemoterapija koristi u liječenju gotovo svih bolesnica oboljelih od raka dojke.