Pristup u liječenju akromegaliji koja nastaje zbog prisustva adenoma hipofize (somatotropinoma) drugačiji je nego kod prolaktinoma. Dok se za terapiju prolaktinoma liječnici najčešće odličuju na medikamentoznu terapiju ( bromergon, dostineks ) kao prvi izbor u pokušaju da se kontroliše bolest, kod somatotropinoma lijećnici se najčešće odlučuju za kirurški zahvat. Dva su razloga za to. Prvi je taj što su somatotropinomi u oko 80% slučajeva veliki tumori prečnika preko 10 milimetara koji su u trenutku dijagnoze pritiskom na hipofizu i okolno tkivo već ozbiljno ugrozili zdravlje bolesnika, što zahtijeva hitno uklanjanje ili barem smanjenje tumorske mase. Drugi razlog leži u činjenici da somatotropinomi slabo odgovaraju na medikamentoznu terapiju koja medicini danas stoji na raspolaganju. U ovom nastavku upoznat ćemo čitaoce kako suvremena medicina pristupa liječenju akromegalije, dok je liječenje biljnim preparatima koje proizvode autori ovog teksta, opisano u sklopu ove web stranice.
Drugi po učestalosti funkcionalni adenom hipofize je somatotropinom ( slika 1 ). Nastaje iz somatotropnih stanica ( ćelija ) hipofize, koje proizvode hormon somatotropin, poznatiji kao hormon rasta( HR ). Kako svi funkcionalni adenomi proizvode u suvišku hormone tkiva hipofize iz kojeg su nastali, tako i somatotropinom izlučuje višak hormona rasta, dovodeći do teških poremećaja metabolizma i patoloških promjena na čitavom nizu organa i tkiva na koje ovaj hormon uobičajeno djeluje. U ovom i narednom članku upoznat ćemo čitaoce sa ulogom hormona rasta u organizmu i posljedicama koje nastaju zbog patoloških stanja koje dovode do njegove pojačane produkcije.
Akromegalija je bolest koja najčešće nastaje kao posljedica pojačanog izlučivanja hormona rasta zbog prisustva tumora hipfize - somatotropinoma, koji se razvija iz njenih somatotropnih stanica. Somatotropinomi su benigni tumori hipofize i najčešće nastaju iz jedne jedine somatotropne stanice koja je pod uticajem nekog unutarnjeg ili vanjskog faktora doživjela genetske promjene. Oko 20% svih adenoma hipofize su somatotropinomi i za razliku od prethodno opisanih prolaktinoma koji se češće pojavljuju kao mikroadenomi, 80% svih somatotropinoma su makroadenomi, koji uglavnom sporo rastu i u času dijagnoze obično su prečnika nekoliko centimetara. Somatotropinomi se mogu pojaviti i u mješanom obliku, najčešće sa laktotropnim stanicama koje proizvode hormon prolaktin, tako da ovi tumori osim hormona rasta u suvišku izlučuju i prolaktin. Relativno rijetko može se naći i mješani adenom koji je građen od stanica koje izlučuju hormon rasta i TSH ( tireostimulirajući hormon ), tako da se kod oboljelih osim simproma akromegalije redovito otkriva i hipertireoza, zbog pojačane stimulacije štitnjače od strane TSH. Hipertireoza čiji je uzrok nastanka bolest hipofize naziva se sekundarnom, za razliku od primarne koja nastaje kao posljedica bolesti same štitnjače. Broj oboljelih od somatotropinoma je u stalnom porastu što se pripisuje uticaju različitih faktora iz spoljne sredine. Kod mlađih osoba tumor raste brže, širi se u susjedna tkiva i razara ih i izlučuje velike količine hormona rasta. Od akromegalije najčešće oboljevaju ljudi stari između 20 i 40 godina, a bolest podjednako zahvata oba spola.
