Kako je hipofiza pod direktnom kontrolom hipotalamusa, svaki patološki proces koji pogodi ovu regiju može biti uzrok pojačanog lučenja prolaktina i pojave hiperprolaktinemije. Osim tumora hipofize i hipotalamusa, hiperprolaktinemiju mogu izazvati i različiti upalni procesi, ciste, zračenje mozga u terapijske svrhe, moždana krvarenja i mehaničke povrede.Tumori hipotalamusa su dosta rijetki i obično se radi o benignim kraniofarengiomima. Kod odraslih osoba od svih dijagnosticiranih tumora hipotalamo-hipofizne regije na kraniofarengiome otpada oko 3%, dok se kod djece do 15 godina njegovo učešće u ukupnom broju tumora penje na oko 15%. Na tkivo hipotalamusa djeluju mehanički tako što ga pritišću i oštećuju, što se manifestuje gubitkom kontrole nad hipofizom i pojavom različitih hormonskih poremećaja, uključujući i hiperprolaktinemiju. Mi ćemo u nastavku teksta opisati posljedice prisustva najčešćeg tumora hipotalamo-hipofizne regije – prolaktinoma.
Funkcionalni tumori hipfize - prolaktinomi
Najcešci funkcionalni tumor hipofize je adenom laktotropnih stanica (prolaktinom), a kako laktotropne stanice proizvode prolaktin, prisustvo adenoma ovih stanica manifestovat ce se povišenom razinom prolaktina u krvi ( hiperprolaktinemija ). U 90% slucajeva ovi tumori su gradeni samo od laktotropnih stanica, medutim oko 10% prolaktinoma je mješane grade, obicno u kombinaciji sa somatotropnim stanicama hipofize koje izlucuju hormon rasta, tako da se kod oboljelih sa mješanim adenomima osim hiperprolaktinemije, dijagnosticira i akromegalija kao posljedica pojacane stimulacije tkiva hormonom rasta. Prema velicini i kolicini prolaktina koji izlucuju razlikujemo dvije vrste prolaktinoma. Mikroprolaktinome ( slika 1 ) karakteriše polagan rast i nakon što dostignu velicinu od nekoliko milimetara više ne rastu. Umjereno povecavaju razinu prolaktina i od mikroprolaktinoma deset puta cešce oboljevaju žene nego muškarci. Uzrok tome su vjerovatno ženski spolni hormoni - estrogeni za koje se zna da u suvišku izazivaju rast laktotropnih stanica i pojavu hiperprolaktinemije. Makroprolaktinom hipofize ( slika 2 ) je tumor koji raste brzo i dostiže precnik od nekoliko centimetara. Svojim rastom pritišce okolna tkiva, cesto urasta u njih, oštecuje ih i ozbiljno ugrožava život oboljelih. Ponekad izlucuje toliko prolaktina da mu razina u krvi može biti i do 500 puta iznad normalnih vrijednosti. Od makroadenoma podjednako oboljevaju oba spola.
Dosta je cest slucaj adenoma koji ne izlucuje hormone, ali ipak znacajno povecava razinu prolaktina u krvi. Radi se o tumoru drška hipofize ( slika 3 ), koji ponokad može potpuno prekinuti komunikaciju izmedu hipotalamusa i hipofize i izazvati teške sistemske poremecaje. Ovaj tumor zadaje najviše problema lijecnicima, jer se cesto zamijeni za funkcionalni adenom hipofize, pa se za njega koristi terapija kao i za funkcionalne adenome, što za posljedicu ima vrlo loše rezultate lijecenja.
Slika 1. Moguci položaji tumora na hipofizi
Slika -1 mikroprolaktinom Slika - 2 makroprolaktinom Slika - 3 nefunkcionalni adenom drška hipofize koji uzrokuje hiperprolaktinemiju
Defekt vidnog polja
Potpuni ili djelimican gubitak vida ponekad je prvi znak prisustva adenoma hipofize. Od ukupnog broja oboljelih njih preko 60% ima djelimicne ili znacajne probleme sa vidom. Makroprolaktinom je funkcionalni tumor hipofize koji, osim što izlucuje ogromne kolicine prolaktina, znacajne zdravstvene probleme izaziva i svojim rastom i cesto pritiskom na ocni živac i opticku kijazmu, koji se nalazi u neposrednoj blizini hipofize, uzrokuje potpuni gubitak vida.
Slika 4 Slika 5
Opticka kijazma je mjesto gdje se ukrštaju vlakna vidnog živca, u vrlo bliskom je kontaktu sa hipofizom i razmak izmedu njih iznosi oko 10 mm, a kod nekih ljudi samo 4 mm ( slika 4 ). Zbog bliskosti ovih struktura sa hipofizom na adenom hipofize treba posumnjati kod svakog onog kod kojeg dode do neobjašnjivog, i cesto naglog, gubitka vida. Stepen oštecenja vidnog polja i brzina kojom se defekt vida pojavljuje zavise od smjera u kojem tumor raste, njegove velicine i brzine njegovog rasta. Mi smo na slici 5 prikazali tumor koji raste u pravci ocnog nerva i opticke kijazme, što izaziva znacajne poremecaje vida, medutim tumor može rasti i u drugom pravcu, tako da ce tada izazvati puno manja oštecenja vida, ali ce uzrokovati druge tegobe.
U vecini slucajeva gubitak vida sporo napreduje i asimetrican je, tako da bolest može najprije oštetiti jedno oko koje može biti potpuno slijepo, dok se na drugom oku tek zapažaju naznake oštecenja. Sam bolesnik svoje probleme sa vidom opisuje kao neodredenu zamagljenost ili gledanuje kroz zastor ili prljavo staklo. Kod nekih se oštecenje manifestuje nemogucnošcu procjene dubine i daljine što za posljedicu ima izazivanje saobracajnih nesreca kad je oboljeli vozac ili sudaranje sa ljudima u prolazu. Nisu rijetka ni oštecenja kolornog vida posebno u crveno - zelenom dijelu spektra. Svi ovi poremecaji vida su signal da se ucine odgovarajuce pretrage da bi se pravovremeno pocelo sa lijecenjem, jer smanjenjem tumorske mase funkcija vida se uspostavlja, u cemu Vam u znacajnoj mjeri mogu pomoci i preparati autora ovog teksta opisanih u sklopu ove stranice. Ako se lijecenje odlaže može doci do nepopravljivih oštecenja i trajnog gubitka vida.
