Male prolaktinome hipofize ( mikroprolaktinome ) nije potrebno uvijek liječiti, pogotovo ako slabo odgovaraju na medikamentnu terapiju bromergonom. Međutim kod žena koje žele zatrudnjeti, dovođenje razine prolaktina u normalne okvire glavni je preduslov začeća. Pri tome treba imati u vidu da trudnoća u značajnoj mjeri može promijeniti tok bolesti i to u njenom negativnom smislu, budući da se u trudnoći značajno mijenja hormonski status žene, što za posljedicu može imati povećanje tumora. U tom smislu posebno treba naglasiti biljne preparate autora ovog teksta koji su opisani na ovoj web stranici, a koji u značajnoj mjeri koče razvoj tumora i bez rizika se mogu koristiti tokom cijelog perioda trudnoće.
Galaktoreja
Kad pacijent povoljno reaguje na lijecenje bromergonom dolazi do normalizacije razine prolaktina i nestaju sve posljedice vezane za hiperprolaktinemiju. Ako se ovim nacinom lijecenja postigne normalizacija, ona se obicno dešava nakon 1-3 mjeseca od pocetka uzimanja lijeka. Ako je tumor svojim rastom oštetio gonadotropne stanice hipofize ( prizvode hormone FSH i LH koji regulišu funkciju spolnih žlijezda kod oba spola ), menstrualni ciklus, a samim tim i sposobnost radanja se nece normalizovati, uprkos dovodenju prolaktina u normalne okvire, što još jednom ukazuje na važnost pravovremenog otkrivanja i lijecenja prolaktinoma. Ako gonadotropne stanice nisu oštecene normalizacijom prolaktina muškarcima se normalizuje vrijednost testosterona i nestaje impotencija, dok se kod žena uspostavlja normalan menstrualni ciklus, nestaje galaktoreja ( pojava mlijecnog sekreta iz dojke ) i sposobne su radati. Smatramo važnim objasniti ženama da sama priroda sekreta iz dojke može biti znacajan pokazatelj nekog oboljenja, koje se onda dalje dijagnosticira dodatnim pretragama. Dakle nije samo dovoljno ustanoviti prisustvo sekreta iz dojke, nego treba tražiti i njegov uzrok. Mlijecni iscjedak iz obe dojke može da ukaže na prisustvo prolaktinoma hipofize, ali sama pojava mlijecnog sekreta nije siguran pokazatelj prisustva tumora. Ako se sekret pojavljuje samo iz jedne dojke, to ponajprije ukazuje na oboljenje u samoj dojci. Gnojni sekret iz dojke ukazuje da je u toku neki upalni proces, dok bistar ukazuje na neko benigno oboljenje. Zelenkast sekret nastaje kao posljedica raspada hemoglobina, a ako je sekret krvav tada se može raditi i o zlocudnom tumoru dojke i potrebno je hitno izvršiti druge pretrage da se utvrdi šta je uzrok krvavog sekreta. Ponekad je krvavi sekret iz dojke prvi znak zlocudnog tumora, koji je još uvijek lokaliziran samo na tkivo dojke, što znaci da se može izlijeciti. Zbog toga citateljkama preporucujemo da ovaj znak moguceg zlocudnog tumora shvate krajnje ozbiljno, jer ih upravo on može spasiti.
Trudnoca sa prolaktinomom
Cest se dešava da žene, kod kojih se nakon terapije bromergonom vrijednost prolaktina normalizovala, zatrudne. Cim se ustanovi trudnoca žena treba da prestane uzimati bromergon, ali prestanak lijecenja nosi sa sobom odredeni rizik i lijecnik je dužan sa tim upoznati svaku pacijenticu. U normalnoj trudnoci ( bez prolaktinoma ), zbog djelovanja estrogena raste broj laktotropnih stanica hipofize ( laktotropne stanice proizvode prolaktin ). Kod trudnica sa prolaktinomom postoji opasnost da ce zbog djelovanja estrogena osim povecanja broja laktotropnih stanica, doci i do povecanja tumorske mase. Kod mikroprolaktinoma ovaj rizik je minimalan i vecina trudnica bez problema iznesu trudnocu i rada potuno zdravo dijete. Medutim kod trudnica sa makroprolaktinaoma stvar je daleko ozbiljnija i može doci do znacajnog povecanja tumora, pritiska na okolno tkivo, glavobolje i gubitka vida. Zbog toga se trudnice sa makroadenomom redovito prate i svaka dva mjeseca im se kontroliše stanje vidnog polja. Ako u samom pocetku trudnoce dode do znacajnijeg poremecaja vida i glavobolja, odmah se nastavlja sa uzimanje bromergona, bez obzira na moguci rizika za dijete, jer se po ovim znacima vidi da tumor raste i može ozbiljno ugroziti trudnicu. Mada ne postoje sigurni dokazi, smatra se da uzimanje bromergona u trudnoci može ugroziti razvoj djeteta, posebno u prvom tromjesjecju trudnoce, a moguce je i da dode do sponatnog pobacaja. Ako bolesnica ne reaguje na bromergon, a tumor se znacajno poveca, moguce ga je ukloniti u drugom tromjesecju trudnoce operativnim putem. Ako je trudnica u trecem tromjesecju trudnoce operaciju, ako je to ikako moguce, treba odgoditi do rodenja djeteta. Majke koje nakon poroda majka ponovo pocinju sa uzimanjem bromergona ne bi trebali dojiti svoje dijete.
